Eero Enqvistova predstava Kukunor i Unikuu (u slobodnom prijevodu: Čuvari snova) odvija se u pograničnom području između dvije međusobno zaraćene zemlje. Središnje teme predstave se bave fizičkim, mentalnim, stvarnim i imaginarnim granicama – je li moguće prijeći granicu, da li je moguće povezati se s drugim ljudskim bićem unatoč granice? U predstavi su muškarci i žene šest godina čuvari različitih strana granice, te su naučili međusobno komunicirati unatoč različitim jezicima, različitim kulturama, različitim spolovima. Ljudski um pokušava preživjeti u traumatskoj stvarnosti rata stvaranjem svijeta snova, a u ovoj se predstavi ostvaruje kroz poeme aurice Lauri Viita.
U prezentaciji, govorni jezik i znakovni jezik se koriste na ravnopravnoj osnovi – istu ulogu portretiraju čujući glumac te glumac na znakovnom jeziku. Svatko od nas može prepoznati situaciju u kojoj smo morali birati ili odlučiti nešto i kada smo razgovarali ili raspravljali sa sobom… Ljudsko biće ima mnogo aspekata – u predstavi su ti aspekti prikazani pomoću dva izvođača/ice. Stoga se ovdje interpretacija iz sjene prelazi na sljedeću razinu: znakovni jezik se koristi u ovoj predstavi kao neophodno, neovisno i umjetničko sredstvo izražavanja. Dostupnost umjetnosti se povećava, a razdvojena tumačenja nisu ni na koji način potrebna.
Kukunor ja unikuu ilustrira kako kulture traže i izazivaju jedne druge, istodobno istražujući upotrebu moći, kao i kulturnih razlika i sličnosti, kako na općoj razini tako i iz individualne perspektive.